Dječja osječka kreativna kućica

Ljudska prava u izvanrednim okolnostima – gdje se krik pretvara u tišinu Prvih nekoliko dana nakon odluke o privremenom otkazivanju većine aktivnosti i događaja Dječje osječke kreativne kućice, kao i odluke o prestanku dolazaka na posao cijelog tima, trebalo je malo vremena zbrojiti se i osigurati uvjete za rad (k)od kuće. Tim se žurno završavalo sve što se trebalo i moglo završiti u našem radnom prostoru, a onda smo morali napusiti Dokkicu u kojoj su do prije para dana odzvanjali dječji glasovi, smijeh, zvuci bubnjeva i gitare, u kojoj je tridesetak volontera svakodnevno dolazilo pružati podršku u učenju djeci u riziku, u kojoj je samo par dana prije tridesetak studenata s Ekomskog fakulteta Osijeku u sklopu kolegija „Poduzetništvo neprofitnih organizacija“ slušalo o razvoju neprofitne organizacije, društvenom poduzetništvu i najnovijoj poduzetničkoj ideji Dokkice koju su trebali razvijati tijekom kolegija i tako pomoći u razvoju društvenog poduzetništva Udruge. U istoj toj Dokkici u kojoj je dvadesetak obitelji u riziku dolazilo na savjetovanja i grupne podrške, osamdesetak djece na razne kreativne radionice u okviru desetak odgojno-obrazovnih programa, u kojoj su započinjale neke nove suradnje i ideje za nove projekte, u kojoj smo se pripremali za Okrugli stol „Najbrži prst“ - propušteni potencijali civilnog društva u razvoju Slavonije i Baranje u organizaciji MOTUS platforme organizacija civilnog društva Osječko-baranjske županije čiji smo članovi, a na kojemu se planiralo otvoriti pitanje zapostavljenosti i marginalizacije organizacija civilnog društva u planiranju i provedbi razvojnih projekata, korištenju EU fondova i utjecaja na donošenje odluka... Ista ta Dokkica u sklopu projekta „Učenje u zajednici“ trebala je u partnerstvu s OŠ „Tin Ujević“ Osijek krenuti u provedbu školskih inicijativa u kojima je trebalo sudjelovati više od 300 učenika sa svojim nastavnicima te u sklopu kojega smo uskoro trebali završiti i postaviti „učionicu na otvorenom“ u dvorištu Dokkice za provedbu outdoor aktivnosti za djecu kao i održati glazbeno-kreativni kamp. Da spomenemo kako smo krenuli u realizaciju pokretanja kuharskih radionica za djecu u sklopu kojih smo planirali djecu i mlade učiti pravilnoj prehrani i pripremi zdravih obroka kroz stjecanje praktičnih vještina pripreme hrane pa i u skladu s tim naručili izradu kuhinje, a više od 40 djece čekalo je upise koji su trebali krenuti početkom travnja. Tih par dana u kojima smo (polu)svjesni situacije raspravljali o aktualnostima bili su ispunjeni čitavim spektrom nekih sasvim novih osjećaja i misli, za koje, naravno, nismo ni sanjali, kao i svi, da bi mogle biti dio naše realnosti. Uz svu pozitivu, strepnja se vješto uvlačila u naše razgovore. Još nekoliko dana dolazaka po potrebnu opremu, registratore, uredski pribor, knjige i priručnike pružali su nesvakidašnji prizor praznih prostorija Dokkice u gorkoj tišini... jezivo i tužno – u njima su svakodnevno trebali odzvanjati dječji glasovi. U glazbenoj sobi dostavljeno je dvjesto komada promotivnih eko vrećica i jastučića s likom naše legendarne Ribice – maskote Festivala učeničkih igrokaza „POZOR! Plivamo na sceni“ koji se trebao održati 20. ožujka, 9. godinu za redom u povodu obilježavanja Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade. Na Festivalu je trebalo nastupiti 160 djece iz 13 osnovnih škola Osječko-baranjske županije te još 40-ak dječjih izvođača; plesača i glazbenika. Za sve njih pripremljeni su pokloni, a 15 mentorica i dva voditelja pripremalo je djecu za nastupe. Za volontiranje u Festivalu prijavilo se 30-ak volontera, a par dana prije održali smo sastanak u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku koje nam je svih ovih godina partner u projektu. I tako... kao i svi ostali, zbog mjere zabrane okupljanja većeg broja ljudi (tada je granica bila 100), morali smo otkazati Festival. Ubrzo smo dobili upute nadležanih tijela o postupanju i mjerama koje moramo poduzeti kao i zahtjeve da se što prije očitujemo o projektnim aktivnostima; odgađamo li ih ili je moguća prilagodba i kako. Nije bilo jednostavno brzo uspostaviti novi režim rada, kao i svima, naravno. Kako su naši projekti vezani uz rad s djecom, roditeljima, školama, centrima za socijalnu skrb i fakultetima, trebalo je nekoliko dana izrade novih planova i sustava rada za dio aktivnosti dok smo neke, nažalost, morali odgoditi do daljnjeg (s upitnikom o vremenu nastavka, naravno). Radna ekipa žustro se potrudila uspostaviti prilagođeni sustav putem sredstava komunikacijske tehnologije, a Dokkica je na Facebooku pokrenula novu grupu „“BEZ KORONE: Moja kreativna kućica“ koja pomaže roditeljima u dijeljenju ideja kućnih aktivnosti za djecu. Uz to, pokrenuli smo i inicijativu za podizanje svijesti o mjerama prevencije kojom potičemo mlade na izradu promotivnih video uz riječi podrške o poštivanju mjera prevencije. Iz arhive smo izvukli 20 epizoda naše odgojno-obrazovne emisije „Radoznalica“ koje svakodnevno objavljujemo na našem Facebook profilu kako bi pokušali pomoći djeci i roditeljima pružajući zabavan i edukativan sadržaj za vrijeme boravka u kućnoj izolaciji. Na Svjetski dan kazališta pozvali smo djecu na sudjelovanje u kreatvnoj avanturi izrade malog kućnog kazališta sjena i dramatizaciju priče te snimanja vlastite kućne predstave. Naša psihologinja pruža savjetodavnu podršku djeci i roditeljima online kao i naših 30-ak volontera koji pružaju poduke za djecu, a dio kreativnih aktivnosti voditelji snimaju i šalju putem sredstava digitalne tehnologije ili kao live stream. Rastužile su nas priče o aktulanim ukidanjima brojnih natječaja za projekte udruga. Pribojavamo se budućnosti. Prošlu godinu prvi smo puta završili s pozitivnom bilancom. Ostvarili smo 12 podrški tijekom 2019. godine i povećali prihod duplo u odnosu na prethodnu. Više od 100 volontera sudjeovalo je u aktivnostima Udruge tjekom protekle godine. Godinu smo započeli s 8 zaposlenih osoba, velikim entuzijazmom, novim idejama i prilikama. Pozvani smo na brojne suradnje i nova partnerstva. U 9. godini djelovanja ostvarili smo snažan društveni utjecaj koji smo gradili s puno entuzijazma i izazova. Nakon brojnih usavršavanja zaposlenika, provedenih inicijativa i akcija, brojnih projekata, programa i aktivnosti za djecu, kampanja i javnih događaja, sudjelovanja na brojnim skupovima, konferencijama, radnim sastancima različitih odbora, istraživanja, predstavljanja primjera dobre prakse, zagovaranja u području dječjih prava i ranjivih skupina, stotine i stotine zadovoljnih roditelja, zahvalnih suradnika i partnera, udruga, fakulteta, škola, nastavnika i profesora, studenata, volontera i građana, poslovnog sektora, zdravstva i medija, nakon tisuća dječjih osmjeha koji su nas pratili tijekom svih ovih godina, pitamo jedno – hoće li stvarno društvo dozvoliti da nestanu ljudsko dostojanstvo, pravda i solidarnost? Hoće li nestati svi doprinosi civilizacijskih tekovina kojima se stremilo razvoju humanistčkih principa sve do slobode i demokracije. Kao aktivni članovi zajednice, od kojih su mnogi posvetili veliki komad svoga života, ne smijemo dopustiti da se uruši civilno društvo. Mnogi možda još uvijek nisu razumjeli da smo upravo mi učinili najveće iskorake u borbi za ljudska prava. A što može biti ljudima važnije od ljudskih prava?!? Vrijednosti društvenog djelovanja najvažnije su za razvoj ljudskog društva. Odgovornost je na svima da sačuvamo temelje koje smo stvarali i da iznađemo načine kako dalje – jer bez jakog civilnog društva postajemo modificirana skupina u kojoj bezličnost i letargija uzimaju svoj danak, a to je „mrtvo“ društvo. Tu nema razvoja, tu ne postoje potencijali za promjenu i takvo društvo postaje bolesno. Vjerujmo i gradimo bolju budućnost!