Studentski katolički centar Palma

3D formacija dugogodišnji je projekt SKAC-a. Kroz godine postojanja mijenjao je ime, ali srž je ostala ista: rad na tri dimenzije čovjekova postojanja (duh, duša, društvo) kroz tri godine pohađanja programa. Način rada također se nije značajno mijenjao: na svakoj od tri godine, sudionici imaju četiri točke u programu: zajedničko predavanje, produbljivanje teme u grupi, individualni rad te rad na korist široj zajednici. Razlikuje se jedino dinamika. Na trećoj godini, gdje sudionici postaju nositelji programa koji sami kreiraju, dinamika je nešto drugačija te je manje zajedničkih susreta. Kako su dolazile preporuke o smanjenju socijalnog kontakta i držanju propisane distance, bilo je jasno da će se predavanja i rad u grupi prebaciti u virtualni svijet. Tako su i dalje ostali susreti ponedjeljkom za prvu godinu i nedjeljom za drugu godinu, rad u grupi po rasporedu. Broj sudionika nije se mijenjao. Svi su se jednako uključivali. Dobro, možda ne baš jednako. Online održavanje aktivnosti nekim skrivenijim članovima programa dobro je došao i počeli su se više otvarati u ovakvom radu. Ni animatori grupa ni koordinatori pojedine godine nisu posustali: brzo su svladali početničke muke u internet komunikaciji i sve ide po planu. U svoje su volontiranje uložili još više vremena i truda. No, kako ne možemo pauzirati npr. korištenje jedne noge dok hodamo (ili možemo, uz patnju ovoj korištenoj nozi ili znatno sporiji hod), tako ne možemo zanemariti ni četvrtu točku u pristupu programa: rad za druge. Kako studentima omogućiti da jednom tjedno, kao što su to radili i prije krize, odvoje vrijeme za nekog ili nešto drugo gdje mogu biti od pomoći? Prije su to bili posjeti beskućnicima, uređenje naše bazilike, usvajanje nekih vještina ili proučavanja sadržaja za osobni rast i korist drugima. A što sada? Što naši mladi mogu činiti dok, u većini slučajeva, u ozračju svoje obitelji nastoje ispuniti svoje studentske obveze? Pa, brzo smo shvatili - sve što su činili i prije. Kako bismo ih motivirali da jednako vjerno i marljivo rade za druge, osmislili smo tjedne zadatke kojima mogu pomoći najbližima, bez opasnosti za zdravlje drugih. Neki od primjera su napraviti kruh ili kolač za obitelj, obaviti razne poslove čišćenja - od brisanja podova do nekih većih poduhvata, zatim zabavljanje svoje obitelji kroz neke igre ili pjesmu, bolje upoznavanje člana obitelji, cimera… Iako se naizgled sve odvija on-line, ali on-line sadržajima nastojimo potaknuti mlade da budu off-line: da udahnu život punim plućima u stvarnosti, svakodnevici. Biti tu, uz oca i majku kojima se plaća smanjuje, ili biti sabran u kaosu škole od kuće, dok sami pokušavaju izvršavati fakultetske obveze ili odrađivati posao od doma, zajedno s još nekoliko ljudi u malom stanu. U izvještajima često pišemo tko su neizravni korisnici, a u ovom razdoblju postalo nam je jasnije nego ikad kakav utjecaj mladi čovjek koji nastoji živjeti prisutno, mirno, slijedeći svoje vrijednosti može učiniti za svoju zajednicu. Osim toga, još se nekoliko stvari istaknulo. Prva je snaga zajedništva. Iako je ono preko viber grupe (velike viber grupe od četrdeset članova), toliko je vidljivo kako se međusobno potiču i vesele zbog malih uspjeha, jednako svojih kao i uspjeha onih drugih. Druga je kako volonteri mogu podnijeti sav teret ako vjeruju u ono što rade. I treća, kako se život i dobro rađaju u prostoru oslobođenom za molitvu. Vrijeme koje se mnogima sada oslobodilo, umjesto u volonterskim aktivnostima, dijelom provode i u produbljivanju odnosa koji ih je privukao u naš program, odnosa s Bogom. Teško je prenijeti riječi kojima naši mladi opisuju pronađeni smisao u ovome, ali fotografije bi mogle prenijeti kako se bilo koja teška situacija može uvijek promatrati kao prilika. Ostaju skrivene ostvarene prilike: tjelovježba, zabavljanje najmlađih u obitelji, velike površine pokošene trave i još mnogo toga. Ipak, izdvajamo vezicu ubranih divljih šparoga, izazov čišćenja wc kotlića, par ruku koji pomaže u sadnji krumpira, pita, torta… sitnice, koje su svima na rast i korist.