Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata

Naša priča počinje devedesetih godina, a nastavak slijedi danas. Baš kao i tada, naš narod je zadesila teška sudbina, a mi kao udruga, kao i naši članovi zbog kojih je i udruga nastala, znamo da daljnje odvijanje ove teške situacije i ishod ovisi isključivo o nama, našem ponašanju i našem osloncu te i u ovoj situaciji nastojimo ostati pribrani, smiriti naše članove i njihove obitelji te pružiti potporu, pomoć i utjehu kroz poduzete akcije. Na našim mrežnim stranicama uputili smo apel o pridržavanju uputa nadležnih tijela, posebice društvene distance i samoizolacije, najviše brinući o osobama starije životne dobe, najugroženijoj skupini (budući 90% braniteljsko-stradalničke populacije su osobe koje pripadaju toj rizičnoj skupini). Našim članovima koji žive u samačkim kućanstvima, ponuđena je pomoć u nabavci lijekova i osnovnih prehrambenih i higijenskih potrepština kako se ne bi dodatno izlagali zarazi od korona virusa. Također, već 23. ožujka, nakon razornog potresa koji je zahvatio zagrebačko područje i okolicu, naši volonteri izašli su na teren u centru grada gdje su pomagali u sanaciji i selidbi članova čiji dom je stradao u potresu. Izniman doprinos je dao naš glavni tajnik, g. Dario Duić koji je u kratkom roku organizirao krizni tim i koordinirao aktivnostima te pružio nesebičnu pomoć obiteljima. Posebno smo ponosni na naše mlade slijednike vrijednosti Domovinskog rata koji su pokazali solidarnost na djelu i priključili se u izgradnji šatorskog naselja na Trgu Franje Tuđmana. Naši najmlađi članovi volontirali su u pripremama sekundarnog centra za liječenje bolesnika od COVID-19 u Areni Zagreb. Također, naši volonteri, kao i zaposlenici aktivno djeluju u svojoj sredini i priključili su se u neformalne grupacije koje su nastale na terenu te tako karitativno djeluju na svom području stanovanja. Nalazimo se u jednom teškom vremenu u kojemu svi misle da se ništa ne može učiniti. Svi smo svjedoci kako čitamo, slušamo, mislimo, govorimo i analiziramo negativno. Danas je situacija možda i gora nego ona s početka naše priče jer tada smo znali tko nam je neprijatelj, međutim danas imamo nevidljive, no opet smo pokazali srdačnost, zajedništvo i humanost prije svega. Kao što je naš dragi profesor Tomislav Ivančić rekao: „Materijalna domovina je obranjena s krunicom o vratu. Ljudi su prkosno vjerovali da imaju pravo na ono što im je Bog darovao kao njihovu zemlju. Sada predstoji odlučujuća bitka, jer ako se sada ne nađemo, ako se sada ne budemo ljubili i poštivali, praštali jedni drugima, pomagali, opet ćemo izgubiti ono što smo dobili. Najljepša su vremena u kojima se treba boriti, u takvim vremenima propadaju samo oni koji nemaju hrabrosti boriti se za bolje, koji ne vjeruju da će doći nešto pravednije, koji u sebi nemaju prkosa. Opet se traži ljubav i molitva, opet treba uzeti krunicu u ruke i Boga kao jedini oslonac da bi se dobila i druga bitka, bitka za čovjeka.“ Sve ima svoj početak i kraj i ovo razdoblje koje je pred nama će imati svoj završetak, a na nama je kojim ćemo putem krenuti nakon toga i hoćemo li izvući pouke i postati bolji, srdačniji, humaniji, empatičniji…jednom riječju, hoćemo li (p)ostati ljudi. Mi kao udruga nismo odustali prije, nećemo ni sada. To će biti tek kraj naše priče. Poveznice: https://www.uhddr.hr/novosti/pregled/463/